Hemijski sastav ljubavi
Zenice vam se šire. Na prvi oset, neprimetni mirisi ulaze vam u nozdrve. Skamenjeni sedite ili stojite. Šokirani ste. Dišete duboko, a dah vam ponestaje. Leptirići u stomaku razulareno lete. Srce vam se popelo u grlo i plašite se da ga ne čuju. On/ona sedi ili stoji pored vas. Polako prestajete da razaznajete jezik na kom priča, i osluškujete muziku i boju glasa. Opčinjeni ste, zatečeni. Slučajni dodir. Blago drhtite. A zatim se trznete. Pokušavate da sakrijete sve šta vam se dešava. Da ostanete mirni i da svoje stanje pripišete nečem drugom. Ali iako lažete sebe, u vama su se upravo odigrali oni hemijski procesi pobuđeni fantastičnom vizuelnom, auditornom, olfaktornom i taktilnom stimulacijom.
Zaljubljivanje je sa naučne tačke gledišta jedan od najteže objašnjivih oblika ponašanja.
Ljubav ima svoj cilj, a to je biološki rečeno, ostavljanje plodnog potomstva. Podednji put kad ste imali seks, verovatno niste to imali na umu, posebno ako je bio u pitanju onaj seks, onaj vantelesni, kosmički, onaj od kojeg zastaje dah, i koji vam je u mislima svaki put kad ga iznova želite. To duboko uzbuđenje i podrhtavanje su tu da bi se vrsta produžila. Dokle god su vaši geni u igri, osnovni zadatak je da date potomstvo, odgajite ga i zatim umrete. Sve što vas ohrabruje da se razmnožavate je tu da biste izvršili taj zadatak.
Ali, sparivanje i rituali koji mu prethode, otvaraju nas na različitim nivoima. Teško je objasniti ovaj proces samo nagonom za ostavljanjem potomstva. Postoji natprirodan osećaj nežnosti, oslobađanja i nagrade kada je ljubav uzvraćena. Buketi cveća, napisane pesme, impulsivna putovanja... Veliki je trud koji se čini samo da bi se spermatozoid susreo sa jajnom ćelijom, a pitanje je da li će doći do oplodnje.
Ljudsko reproduktivno ponašanje veoma je komplikovano. S jedne strane imamo nagon da se razmnožavamo puno, a sa druge da se razmnožavamo dobro, da bi naše potomstvo preživelo. I mi sami smo potomci dugačkog niza uspešnog genetskog materijala. Da bismo se razmnožavali dobro, potrebno je da raspoznamo dobre gene u partnerima.
Partner mora da „miriše dobro“. Dobri i loši mirisi ne razlikuju se fundamentalno jedan od drugog. Oba predstavljaju lako isparljive molekule koji se odvajaju od objekta i daju neku informaciju o osobi koja ih emituje. Ljudi, kao i životinje, brzo uče da pridaju određenu vrednost ovim mirisima. Mirsi govore o ljudima, ponekad bolje od reči.
Ali, kako jedna ♀ daje signale? Feromoni, ili mirisno signalizirajuća hemijska jedinjenja, postoje kod životinja. Kod ljudi je za sada izdvojen jedan tip – feromoni pokretači. Oni utiču na endokrini sistem. A endokrini sistem igra ključnu ulogu u regulaciji menstrualnog ciklusa kod žena. Koliko feromoni utiču na ljude, pokazuje jedna zanimljiva studija objavljena u listu Evolucija i ljudsko ponašanje. Studija je pokazala je da striptizete koje ovuliraju dobijaju u proseku 70$ po satu, one koje imaju menstruaciju 35$, a one koje ne ovuliraju i koje nemaju menstruaciju 50$ po satu.
Miris ne samo da govori ♂ koje ♀ su najbolje za sparivanje, već i sužava izbor međusobnih partnera. Unutar grupe gena koja kontroliše imuni sistem, nalaze se oni poznati pod imenom glavni histokompatibilni kompleks (MHC). Ako npr. napravite dete sa osobom čiji je MHC sličan vašem, povećava se rizik da će materica odbaciti fetus. Ako pronađete partnera sa dovoljno drugačijim MHC-om, veća je verovatnoća da ćete izneti trudnoću do kraja. Poznat je test sproveden na Univerzitetu u Bernu, u Švajcarskoj, kada je ženama dato da omirišu majice nepoznatih muškaraca i da izaberu one koje im najviše odgovaraju. Nepogrešivo su birale one majice koje imaju različit MHC od njihovog.
Onjušili ste se. Oboje pristajete na igru i prelazite na sledeći korak. Lubljenje može biti test ukusa. Ova unutrašnja hemijska bitka vodi nas ka seksu. Ako pogled lako pređe u poljubac, a poljubac brzo postane nešto više, to je iz razloga što naš sistem upadne u svojevrsnu klopku. Jednom podstaknut, on ne može da se vrati unazad. Ljubljenje ne samo da služi da bi se obezbedio uzorak MHC-a, već i preuveličava druge signale privlačnosti. Približavanjem se pojačava miris, zvukovi, udisaji, kao i ostali nagoveštaji.
Manje iznenađujuće merilo pri pronalaženju partnera je fizički izgled i boja glasa. Široka ramena i dubok glas / velike grudi i široki kukovi, zaostavštine su naših pećinskih predaka kod kojih je osnovno bilo da obezbede meso i oteraju lavove dalje od pećine / nose bebu i posle se brinu o njoj.
Kad se naporan trud traganja za partnerom isplati i kad se konačno osetite kao da ste našli onu pravu osobu, hemijske reakcije nastavljaju da se odigavaju u mozgu. I dok vam skaču hormoni, i dok se ljubite sa tom osobom, vi shvatate ustvari da je ona jedina sa kojom zelite da se ljubite do kraja života. I želite da se smejete i plačete u isto vreme, jer se osećate srećnim pošto ste je pronašli, i uplašenim da bi mogla pobeći... sve u isto vreme.
Objavljeno u časopisu RLN, broj 8/9
